O prevodu romana „Mjera vremena” Ne sjećam se tačno kako sam nabasao na romane Đanrika Karofilja. Mislim da mi je na fakultetu neko od profesora iz Barija spomenuo ovog advokata, takođe iz Barija, koji piše jako lijepe romane koje oni zovu „giallo”, što će reći žuti. Nekada davno je bila jedna žuta edicija jeftinih detektivskih […]
Kratka skica domaćeg izdavaštva i par savjeta za nove autore Kad sam sa suprugom prije nešto više od četiri godine pokrenuo izdavačku kuću imprimatur neke probleme sam očekivao, neke sam upoznao usput i shvatio da su bili logični i očekivani, a nekima se stvarno nisam nadao. Jedan od tih koje nikako nisam očekivao jeste […]
Piše: Boris Maksimović Ja sam i u svijet književnog prevođenja, kao i u skoro sve ostalo u svom životu, ušao skoro pa slučajno. Nakon što čovjek diplomira pred njim se, ako već nema neki unaprijed obezbijeđen posao, ukaže ogromna praznina, kao da te neko iz aviona baci usred otvorenog mora. Sve do tada si imao […]
Jedan od najvećih problema kad je riječ o izdavaštvu u Bosni i Hercegovini jeste problem nedostatka odgovarajuće distribucije. U Srbiji, primjera radi, postoji firma koje se zove Makart, kojoj se možete obratiti ako želite da na određenoj teritoriji kapilarno distribuirate svoja izdanja. Kod nas takve firme/institucije nema i samim tim je poslovanje nevjerovatno otežano. Zbog […]
Rekao sam u prethodnom blogu, a reći ću i sada. Kad čovjek krene u proces registracije izdavačke kuće u RS ima osjećaj kao da registruje firmu za deponovanje nuklearnog otpada. Shvati u nekom trenutku i zašto se kod nas izdaje tako malo knjiga i praktično nema izdavačkih kuća. Razlog je banalno jednostavan. Nikome se ne da […]
Kad čovjek uđe u proces registracije firme u jednom trenutku nužno shvati šta je naš narod htio da kaže sa onom izrekom: „Baba dala banku da uđe u kolo, pa dvije da izađe iz njega.“ Moja mater često zna da kaže: „Bilo babi dosadno pa kupila prase“ kad hoće da opiše neku situaciju gdje ljudi […]
Bila je sredina avgusta 2014. kad sam konačno prelomio i dao svoj prvi otkaz na svom prvom poslu. Radio sam kao lektor u dnevnim novinama Press RS i negdje otprilike nakon godinu i osam mjeseci sam shvatio da mi je previše radnih nedjelja do 19:00, da imam drugih želja u životu i da stvarno ne […]
